Opatija Zisterzienser

Na cesti, koja vodi od Poljske do Mađarske, u dolini od rijeke “Stradomka” i u sjeni brda “Ciecien” i “Grodzidko”, nastala je prije skoro 8 stoljeća jedna opatija Zisterzienser. Od vremena dinastije “Szczyrzyc” mjesto nosi taj grofovski naslov, ali kasnije su sjedište okruga smjestili u jedan drugi grad i “Szczyrzyc” je postao čuven po stočarstvu i agrarnoj kulturi.

Opatija Zisterzienser se specializirala u agrarnoj i vrtnoj kulturi i tako su svojoj izreci „ORA ET LABORA“ ( moli i radi) ostali vjerni, svjedočeći svojim susjedima.

Utemitelj Opatije je Theodor, knez od Krakua. On je pozvao monahe iz Zisterzienser Opatije u Jedrezejow, da njegova diva teritorija od „Ludzmierza“ koloniziraju, da učine sva polja urbana i da pouče screm i ljubavlju cijeli narod temeljima kršcanske vjere i pobožnosti Majci Božjoj.

Kasniji premještaj Opatije „Ludzmierz“ u „Szczyrzyc“ ostvaren je u teškoj povjesti. Neki misle, da je razlog bio Tartarske invazije a neki da je razlog prisutnost lopova, koju su živjeli u nadi da se njihova nedjela neće kažnjavati zbog blizine Samostana. Sjedište Opatije premješten je ali ne i utjecaj na stanovnike „Zisterzienser župe“ u Ludmierz i okolici.

Glavni zadatak Opatije Zisterzienser bilo je štovanje Majke Božje, tu su praksu usadili u srce svih stanovnika “Ludzmierza” i “Szczyrzyca”. U “Ludzmierza” bio je drveni kip Majke Božje i u “Szczyrzycu” bila je jedna slika Majke Božje koju su ljudi u državi i izvana štovali.

Papa Ivan Pavao II molio u obadva grada i okrunio je kip Majke Božje u “Ludzmierz” i blagoslovio je zlatnu Krunu “Naša lijepe Gospe od Szczyrzyca“. Na tom mjestu, prijašnje krunjenje kipa, postavili su Poljski primas Kardinal Glemp i Nadbiskup Kardinal Sapieh Prije dugog vremena, opat Romiszowski je 1727 godine, dao je izraditi od kraljevskih odjela i zlata, odjeću i krune za obadva kipa kod čuvenog zlatara u Krakau.

Povijest Zisterzienserima – utemeljenje - osnutak gradu Nowy Targ i osnivanje malog dvorca u Szaflary.

Oni su zaslužni i za druge stvari: oplođivanje divljine u području blizu planina Tatra u plodnu zemlju, reguliranje rijeke, razvoj komunikacija kroz izgradnju mostosa, obučavanje mladih ljudi u obrtničkim zanimanjima, osobito ona koja su bitna za agrarnu i hortnu kulturu.

Prije nego što su knjige bile štampane, sve su liturgiske knjige bile napisane ručno od vrijednih monaha. Često su monasi ukrašavali svoje knjige divnim slikama i ornamenatama. Njihov posao je bio jako naporan, puno ljudi koji nisu mogli čitati, nisu ih mogli razumiti. U jednoj čuvenoj knjizi rukopisa u “Szczyrzycu“ nalazimo zapisano ovo: Scribere qui nescit, nullum putat laborem. Tres digiti scribunt, at totum corpus laborat. Što snači: Tko ne zna pisati, vjeruje da to nije posao. Tri prsta pišu, ali cijelo se tjelo umara.

U vrijeme podjele Poljske, Zisterzienser su puno pretrpjeli. Neki su samostani totalno uništili. Lopovi su Zisterzienser u „Szczyrzycu“ i „Ludzmierzu“ opljačkali a vlast im je zabranila primati nova zvanja. Tako da je Opatija bila na kraju svršetka. Ali kada se ta teška situcija smirila, otvorili su jednu školu za dječake u Szczyrzycu i jedan od njihovih učenika bio je (danas poznati književnik) Wladyslaw Orkan. U vrijeme okupaciji Poljske od Hitlera Samostan Szczyrzyc bio je zbjeg za njihove izbiglice. Sobe samostana su se koristili skrivanje soba i za učenike; u samostanu su napravili jednu zisterzienser gymnasiu.

Godine 1955, komunisti su zatvorili samostansku školu i ispred samostana su sgradili jednu tvornicu „Moblomet“, tako su htijeli Zisterzienserima oduzeti svaki utjecaj koji su imali na Poljskim dječacima. Kao zaslugu u mudrosti i hrabrosti između ratova, Zisterzienser od Szczyrzyc su dobili zaslugu križa VIRTUTI MILITARI.

Nakon oslobođanje Poljske od totalitarog komunističkog režima, kroz Silidarnosc, Zisterzienser su vraćena mnoga dobra od vlastitih polja i šuma, koja im omogućuju da nastave svoju tradiciju.

U nekim analima iz godine 1623, Zisterzienser od Szczyrzyc su proizveli jedno piće od ječma, hmelja, vode i šečera. To se piće zvalo CEREVESIA, a i pilo se kao zamjena za današnju kavu i čaj. Danas je to piće kao lagano pivo, napravljeno po starom receptu kao što je to običaj u zapadnim kulturama.

Pliki cookies i polityka prywatności